Posjetite

Udruga Zamisli je korisnica institucionalne podrške Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva za stabilizaciju i/ili razvoj udruge




Za sadržaj objavljen na ovim stranicama je isključivo odgovorna Udruga Zamisli i ne može se smatrati službenim stavom Europske unije.


logo poywq

logo logbook

Tražilica

Humanitarna likovna kolonija «Crtanjem do zdravlja» na otoku Mljetu

Udruga oboljelih od leukemije i limfoma Hrvatske sa sjedištem u Čakovcu organizirala je likovnu koloniju u Pomeni na otoku Mljetu, likovne radionice «Crtanjem do zdravlja» od 7. do 14. 10. 2007. Kao i uvijek voditelj projekta je osnivač i predsjednik udruge Emil Vibović. Iz Čakovca smo krenuli u ranim jutarnjim satima i usput prema dogovoru dolazili su članovi udruge koji su izlječeni i koji su tijeku lječenja te umjetnici. Bilo nas je iz raznih mjesta lijepe naše domovine, Mađarske te iz BIH. Oko 9 sati nekoliko umjetnika te oboljelih članova s pratnjom i ja sa svojom pratnjom roditeljima ušli smo u autobus na parkiralištu Lesnine u Sesvetama. Autobus je bio pun i krenuli smo put mora. U autobusu ponovni susret sa znanim mi licima kao i upoznavanje novih. To pišem jer novi susreti su za mene uvijek izazov. Obzirom da sam osoba s invaliditetom kad vidim iskrene osmjehe i pozdrav mi upućen to mi daje snagu i osjećam se ravnopravno.
Na naplatnima u Lučkom pridružio nam se minibus koji je krenuo iz Zagreba Putovanje je bilo ugodno, možda za nekog malo naporno no svi smo izdražali. Bilo je šale i smjeha kao na svim takvim putovanjima. Putom nas je pratila bura pa smo išli starom cestom, tako je vožnja duže potrajala.
U Mjestu Prapratno smo se ukrcali na trajekt za otok Mljet. Plovidba je trajala nekih 25 minuta i iskrcali smo se u mjestu Sobrena. Otuda do Pomene obišli smo cijeli otok jer mjesto Pomena je na drugom kraju otoka. Svi sretni pomislili smo još malo pa smo na mjestu, a kad ono iskrsne problem. Nekoliko kilometara na domak Pomene i našeg odredišta, treba proći kroz stara Rimska vrata spomenik kulture, netko je zapeo za gredu i ona se slomila viseći prema dolje za nekih 5 do 10 cm autobus nije mogao proći i eto ti gužve. Bila je mrkla noć kada su iz hotela poslali minibusove po nas pa istovar osobnih stvari pa utovar... Nije se pitalo čije je važno da stignu na odredište. Tako smo stigli u hotel oko 22,30 sati, tada brže na večeru i na počinak, jer brzo počinje novi radni dan. U autobusu su ostale sve potrebne stvari za rad, te platna i druge potrepštine. Obzirom da je 8.10. bio praznik, minibusom su nam dovezli materijale za slikanje, ah dodatni posao, a popravak grede pričekao je 9.10.. Emil je putem dopisa od ministarstva dobio odobrenje za popravak grede. Imali su u autobusu sve što treba: motorna pila, greda... Slikari su bili i majstori i to su rješili. Mještani su bili u čudu - oni to nisu uspjeli za tri mjeseca, a udruga od leukemije i limfima samo za jedan dan. Stigao nam je autobus evo razloga za veselje jer tu je bilo sve što nam treba.
Vrijeme je bilo pola pola tako smo osjetili sve vremenske čari i čudi otoka od sunca do bure što kosti probode. Svaki sudionik ove humanitarne kolonije mogao je naći nešto za sebe. Bile su tu radionice: umijeće življenja, glazbo terapija, slikanje, druženje s kiparima koji su radili u drvu i kamenu. Svaki dan nešto isplanirano, planinarenje, odlazak na jezero, obilazak samostana Sv. Marije, razgledavanje mjesta koje otkriva svoje neprocjenjive prirodne ljepota. Rekla bih otok odiše zdravljem, a za one hrabrije bilo je i tri dana za kupanje. Oko 9 sati počinjali smo sa slikarskim radom. Svako je sebi našao prostor i mjesto za rad, a tako i društvo. Slikala sam u društvu naših slikara naive, ali i drugih tehnika, lijepa prilika vidjeti kako nastaju ta djela, i mogu reći da su vrlo zahtjevna i to je rad za strpljive. Zapravo svaka tehnika je na svoj način zahtjevna i lijepa; svašta se može naučiti, slikanje na staklu vrlo je interesantno kao i akvarel. Tako sve do 18 sati. Poslije večera i druženje pjesma, ples... tko si je šta odabrao.
Prvi dan je došao do mene dječak Luka koji je liječen od te zloćudne bolesti, promatrao me, tada je uzeo papir i počeo slikati. Kasnije se preselio, ali me stalno obilazio. On je naslikao jabuku, pitali su ga da li će sliku ponijeti kući. – Ne, ja ju poklanjam udruzi, to je moj poklon. Ovo govori o tom dječaku, koliko je shvatio dobrotu pomaganja drugima. Treći dan rada pridružila mi se 18-godišnja djevojka Željka koja se još liječi od Hockinsovog limfoma. U početku me samo obilazila, pitala sam je da li želi slikati, nije odavala baš volju za bilo što, ali treći dan me upitala: Andrea da li mogu slikati uz tebe? Bilo mi je jako drago da sam joj bila primjer, ali mogu reći da je za 3 dana napravila lijepu sliku, morski pejzaž u plavom. Tada je bila jako sretna. Želim joj od srca da ozdravi kao i ostalima koji se liječe. Svaki dan se snimalo šta se radi, a uvečer smo mogli to pogledati. Sjedili smo ispred ekrana, mama me upita: Andrea da li vidiš? Odgovorila sam da da, tada se Luka ustao, došao do mene spustio se u mojoj visini, a njegov otac ga upita: Luka, šta radiš? Ništa. Ja sam znala da provjerava da li uistinu vidim na ekran. Zar to ne govori mnogo o ovom devetogodišnjaku.
U petak su nas posjetila djeca iz osnovne škole Mljet, obišli su neke slikare i tako su došli i do mene, promatrali su me sa zanimanjem pa i malo tužnim pogledom. Emil im je rekao neka ne budu tužni jer usprkos mojem invaliditetu mogu puno toga. Tjedan je brzo prošao, nastalo je 250 slikarskih djela te nekoliko skulptura u drvu i kamenu.
Bilo mi je jako lijepo naći novi izazov, nova iskustva, nova poznanstva. Bila sam lijepo i, rekla bih ravnopravno prihvaćena od svih. Kod ulaska i izlaska u autobus i bilo gdje gdje mi je trebala pomoć uskakali bi bez da sam morala reći. Osjećala sam se kao kap vode na dlanu, a voda je život a to sam ja?. To je divan osjećaj ravnopravnosti i nesažaljenja jer ja to ne želim, kao ni druge osobe s invaliditetom. Zato hvala svima do ponovog susreta i viđenja.
Nedjelja 14. – listopad povratak kući, treperili smo da li ćemo moći poći jer je bila dosta jaka bura no sve je dobro završilo. Sretno smo isplovili i došli na kopno. Povratak kući bio je suncem obasjan i raspršio se u noć baš kao i naše druženje. Udruga oboljelih od leukemije i limfoma Hrvatske je velika obitelj i zaista je humanitarnog karaktera jer pomaže svima kome to treba bilo u nabavi lijeka, liječenja, davanje savjeta, savjeta psihološke pomoći pa i na ovaj način uključivanja osoba s invaliditetom u normalan život.