Posjetite

Udruga Zamisli je korisnica institucionalne podrške Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva za stabilizaciju i/ili razvoj udruge




Za sadržaj objavljen na ovim stranicama je isključivo odgovorna Udruga Zamisli i ne može se smatrati službenim stavom Europske unije.


logo poywq

logo logbook

Tražilica

Komentar na Izmjenu i dopunu Zakona o socijalnoj skrbi

Sredinom Svibnja 2007. godine Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske obznanilo je nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi.

Kao ocjena aktualnog stanja na području zdravstva i socijalne skrbi, odnosno posebno socijalne skrbi koje je predmet ovog komentara, u nacrtu prijedloga izneseno je kako se naša država Ustavom opredijelila kao socijalna država u kojoj se nekim kategorijama stanovništva, a osobito slabijim, nemoćnim i drugim – zbog nezaposlenosti ili nesposobnosti za rad, nezbrinutim osobama, te tjelesno i duševno oštećenoj i socijalno zapuštenoj djeci, jamči posebna skrb. Sustav socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj propisan je Zakonom o socijalnoj skrbi (NN br.73/97, 27/01, 59/01, 82/01 i 103/3, 44/06) i temeljem njega donesenih propisa. Nakon takve uvodne napomene rečeno je kako relativno često mijenjanje tih propisa rezultira nastojanjem da se raspoloživim sredstvima zadovolje sve složenije i brojnije potrebe korisnika istih. Ambicija je da se sustav socijalne skrbi uskladi s ukupnim započetim reformama i promjenama u području socijalne politike. Uz to naglašeno je kako se trenutno obavljanje socijalne skrbi na državnoj razini koncentrira na ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, te kako se sustav socijalne skrbi temelji na načelu supsidijarnosti, što razumijeva odgovornost pojedinca i obitelji za vlastitu socijalnu sigurnost, a kako je onda uloga države u tome znatno manja jer ona tu samo pomaže sprečavanje, ublažavanje i otklanjanje socijalne ugroženosti.

U daljnjem izlaganju navedeno je kako se socijalna skrb ostvaruje putem mreže centara za socijalnu skrb te domova socijalne skrbi i centara za pomoć i njegu, a u cijeloj državi ih djeluje njih 80, sa 25 podružnica, te oni zajedno obavljaju preko 146 funkcija koje se mogu podijeliti na javne ovlasti u području socijalne skrbi, obiteljsko-pravne i kazneno-pravne zaštite, te stručno-analitičke, financijske i druge poslove. Kod izlaganja kako sustav socijalne skrbi nudi široki spektar prava koja se mogu podijeliti na novčana davanja i ostale usluge, navodi se kako se visina svih novčanih davanja u socijalnoj skrbi ustvrđuje u određenom postotku u odnosu na osnovicu koju je Odlukom o visini osnovice za socijalna davanja (NN br. 21/01.) odredila Vlada RH. Moj komentar na ovaj dio izlaganja bio bi da se osnovica tih socijalnih davanja nije promijenila punih 7 godina, te ona iznosi 400 kuna i u svim izmjenama ovog nacrta prijedloga Zakona, a opravdano pitanje onda bi bilo da li tih 400 kuna vrijedi, novčano gledano kroz kupovnu moć, kao i u toj godini kad je donesena.

Nadalje, kao primarni razlog promjene postojećeg sustava socijalne skrbi, iako obuhvaća velik broj prava, a za svako su pravo propisani različiti uvjeti i kriteriji, te je postupak ostvarivanja tih prava kompleksan i zahtjevan, naveden je kroz objedinjavanja svih tih prava i pojednostavljivanje postupka njihovog ostvarivanja. Naime, važećim Zakonom propisano je 17 prava:

- 1. savjetovanje,
- 2. pomaganje u prevladavanju posebnih teškoća,
- 3. pomoć za uzdržavanje,
- 4. pomoć za podmirenje troškova stanovanja,
- 5. jednokratna pomoć,
- 6. doplatak za pomoć i njegu,
- 7. pravo na pomoć i njegu u kući,
- 8. osobnu invalidninu,
- 9. osposobljavanje za samostalan život i rad,
- 10. pravo na troškove prijevoza radi osposobljavanja,
- 11. naknada do zaposlenja,
- 12. skrb izvan vlastite obitelji,
- 13. pomoć u prehrani,
- 14. pomoć za odjeću i obuću,
- 15. pomoć za osobne potrebe korisnika stalnog smještaja,
- 16. podmirenje pogrebnih troškova i
- 17. podmirenje troškova smještaja u učeničkom domu.

Objedinjavanje postojećih prava na 8 prava i pomoći i propisivanjem zajedničkih uvjeta, smanjilo bi se administriranje, pojednostavio postupak i olakšao korisniku pristup pravima. Osim što je proširen krug pružatelja usluga korisnici imaju veće mogućnosti izbora ustupa koje se nastoje prilagoditi njihovim potrebama (individualizacija).

Ovaj dio izlaganja završava da ovaj nacrt prijedloga Zakona o socijalnoj skrbi čini prvi korak u stvaranju novog, racionalnog i djelotvornijeg sustava socijalne skrbi usmjerenog prema socijalno najugroženijim građanima, odnosno socijalno osjetljivim skupinama, koji bi u potpunosti bio usklađen s kriterijima i standardima važećim u zemljama Europske unije.

Kod drugog dijela izlaganja o osnovnim pitanjima koja se trebaju urediti ovim Zakonom, navedeno je: pojednostavljenje postupka, objedinjavanje prava i smanjenje administriranja i uvođenje novih prava, poput pravo na status roditelja njegovatelja, skrb izvan vlastite obitelji, pomoć i njega u kući i osnivanje strukovnih komora. Moj osobni komentar na razvikano pravo na status roditelja njegovatelja, koje će biti jedno od novih prava omogućenih ovim Zakonom: Prema Zakonu o radu roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju može ostvariti pravo na dopust do sedme godine djetetova života ili pravo na rad s polovicom punog radnog vremena, a sredstva se osiguravaju na teret ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi. Trenutačno se takvim dopustom koristi više od 3500 roditelja, dok onim s polovicom punog radnog vremena 2700 roditelja. Postoji određeni broj roditelja koji brinu o djetetu s najtežim oštećenjem zbog čega im je nužno da i nakon sedme godine djetetovog života kontinuirano i danonoćno budu uz svoje dijete. Prema važećim propisima iz radnog odnosa roditelju je omogućeno da nakon dopusta do sedme godine djetetovog života radi s polovicom punog radnog vremena dok to nikako nije dostatno za cjelovitu brigu o djetetu s najtežim oštećenjem, iz razloga što je takvoj djeci potrebna pomoć 24 sata. Naravno, kod takvog poimanja djece Zakon misli i na odrasle ljude kojima treba jednaka 24 satna briga, a roditelji su im živi. Ovim se zakonom uvodi mogućnost roditelja da ostvari pravo na status roditelja njegovatelja kojom će ostvariti naknadu za plaću jedan od roditelja, u slučajevima kada je prema preporuci liječnika educiran za izvođenje medicinsko-tehničkog zahvata zbog pružanja specifične njege svom djetetu. Po mom osobnom mišljenju jako je nespretno, omalovažavajuće, a pomalo čak i uvredljivo jer nikakav liječnik roditelja ne može educirati kako se brinuti za svoje dijete. Ruku na srce, Zakon je to ispravio ili bar pokušao ispraviti dodavanjem sljedećeg teksta: Odnosno iznimno ako dijete ima takvo oštećenje da je zbog toga u potpunosti nepokretno i uz pomoć ortopedskih pomagala ili kod djeteta postoji više vrsta težih oštećenja zbog čega je potpuno ovisno o brizi roditelja. Zaključak: jedan od roditelja koji ostvaruje ovo pravo ne smije biti u radnom odnosu, za brigu o svom djetetu dobivat će naknadu od 2000 kn mjesečno što iznosi sramotnih 2 kune i 80 lipa po satu i uz to roditelj njegovatelj ne smije biti stariji od 65 godina (jer valjda se s godinama prestaje biti adekvatan roditelj?)!

Možda je Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi ovakvim Zakonom doista imalo dobre i humane namjere poštovati onu odredbu Ustava koja kaže da je hrvatska socijalna država, ali nužnim bih predložio da ljudi koji rade na prijedlogu nacrta zakona u svojem planu pravnih, nomotehničkih i sličnih društvenih obrazovanja, budu upoznati u probleme i potrebe roditelja potencijalnih njegovatelja ili da onda barem poslušaju njihove prijedloge i osvrnu se na njihove kritike. Tko zna, možda bi tek onda funkcionirali kao punopravna socijalna država, u svakom smislu tih riječi?!.