Posjetite

Udruga Zamisli je korisnica institucionalne podrške Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva za stabilizaciju i/ili razvoj udruge




Za sadržaj objavljen na ovim stranicama je isključivo odgovorna Udruga Zamisli i ne može se smatrati službenim stavom Europske unije.


logo poywq

logo logbook

Tražilica

IZAZOVI OBRAZOVANJA I OSPOSOBLJAVANJA MLADIH S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU S POSEBNIM NAGLASKOM NA NASILJE MEĐU MLADIMA

Skup u Centru za obrazovanje i odgoj DubravaProtekle subote, 20. studenog 2010. u organizaciji AGENCIJE ZA STRUKOVNO OBRAZOVANJE I OBRAZOVANJE ODRASLIH u Centru za odgoj i obrazovanje Dubrava održan je stručni skup za nastavnike strukovnih škola pod nazivom „Izazovi obrazovanja i osposobljavanja mladih s teškoćama u razvoju s posebnim naglaskom na nasilje među mladima“.


Skup se održao u terminu od 9:00 do 16:00 h. Osim Agencije kao organizatora skupa i Centra za odgoj i obrazovanje kao domaćina, skupu su nazočili predstavnici Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, nekolicina nas iz Udruge Zamisli te naravno nastavnici s područja cijele Hrvatske.

Nakon nekoliko uvodnih riječi, svoje su izlaganje započele predstavnice Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom. Gđa Branka Meić, savjetnica pravobraniteljice govorila je o Uredu općenito i predstavila njihovu djelatnost. Gđa Vesna Mužina, dipl.socijalna radnica govorila je o Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom, koja je najmlađi dokument donesen u ovom tisućljeću i to 2006 g., a u Hrvatskoj stupa na snagu 2007.g. Za kraj njihova izlaganja gđa Mira Pekač Knežević, zamjenica pravobraniteljice govorila je o problemima nasilja među mladima s posebnim osvrtom na mlade s invaliditetom.

Nakon njihova izlaganja i stanke za kavu na scenu stupamo mi iz Udruge Zamisli. Naša je uloga bila da kao osobe s invaliditetom koje su bile integrirane u redovnu srednju školu profesorima iznesemo svoja iskustva. Najprije je Iva, kao osoba s oštećenjem sluha govorila o izazovima i svom iskustvu u obrazovanju, te se se na kraju osvrnula na međunarodna iskustva  govoreći o iskustvima s konferencije u Innsbrucku. Svjetlanina je ideja bila da nakon toga napravi rad po grupama. Sudionici skupa podijelili su se u nekoliko grupa. Svaka je grupa dobila zadatak da iznese svoje asocijacije na jedan pojam. Neki od pojmova bili su slijedeći: učenik, profesor, roditelj, osoba s invaliditetom, učenik s invaliditetom, učenik s teškoćama. Bilo je zanimljivo čuti izlaganja svake od grupa. Nakon rada po grupama Martina Belić i ja dobile smo priliku iznijeti svoja iskustva. Martina kao osoba s oštećenjem vida, a ja kao osoba s tjelesnim oštećenjem. Pošto smo nas dvije zajedno išle u razred i imale podosta zajedničkih iskustava koja,  mora se priznati, nisu bila baš ugodna, odlučili smo se da ih sudionicima skupa predočimo na način da nas dvije insceniramo „kavu“ nakon škole i jedna drugoj iznesemo svoja iskustva i frustracije. Nakon inscenirane „kave“ Svjetlana nam je svakoj postavila nekoliko pitanja da se vidi da iako smo išle u isti razred i mnoga su nam iskustva bila zajednička, ipak smo dosta stvari drugačije doživljavale i proživljavale.

Iza našeg izlaganja uslijedio je ručak, a nakon njega izlaganje o načinima odgojno obrazovnog rada s mladima s teškoćama u razvoju integriranima u redovne strukovne škole. Izložena su tri primjera rada iz različitih strukovnih škola. Najprije su gđa Gordana Celinić Haramustek i gđa Marina Mihaljević Hranitelj iznijele primjer iz Srednje škole Ivan Švear iz Ivanić Grada, potom je uslijedilo izlaganje gđe Martine Paun Barbir koja je kao socijalni pedagog govorila o iskustvima koja oni imaju s učenicima s teškoćama u razvoju u Obrtničkoj školi u Koprivnici, a na kraju je izlagala gđa Vivijana Lovrinić Đaković koja je isto tako iznijela iskustva iz Graditeljske škole za industriju i obrt u Rijeci. Mislim da je važno naglasiti da su iskustva iz tih triju strukovnih škola pozitivna.
 
Pri samom kraju skupa članovi Udruge koji sudjeluju u Dramskoj radionici koju vodi Mario Kovač izveli su predstavu po Boalovom principu gdje su prikazali sukob između razrednika i učenice s oštećenjem vida koja je integrirana u redovnu srednju školu. Sukob nastaje zbog mišljenja razrednika da ta učenica nije u mogućnosti normalno pratiti nastavu te da bi stoga morala ići u specijaliziranu školu. Učenica pokušava razrednika uvjeriti da tome nije tako, no međutim to joj ne uspijeva i završavaju na razgovoru  kod ravnateljice. I tu priča staje. Pošto ovo nije klasičan dramski prikaz već Boalov sudionici skupa dobili su šansu svojim pitanjima, uputama, pa čak i samom glumom pokušati riješiti nastali problem. Bilo je zaista zanimljivo vidjeti na koji način sudionici skupa razmišljaju o nastalom problemu i zaista su bili puni ideja kako riješiti nastali problem.

Na ovakvim se skupovima redovito  pokazuje zainteresiranost ljudi za pitanja osoba s invaliditetom, u ovom slučaju učenika, ali smatram da samo na tome ne smije ostati. Moje je mišljenje da je potrebno puno više raditi i u praksi povezati institucije koje se bave takvim pitanjima. Svjedoci smo toga da se danas u društvu događa prebacivanje odgovornosti s institucije na instituciju i na taj se način pokušavaju rješavati problemi. I na kraju kao da se svi skupa nađemo u neobranom grožđu. Zar je to rješenje?
 
 
   Skup u Centru za obrazovanje i odgoj DubravaSkup u Centru za obrazovanje i odgoj Dubrava