Posjetite

Udruga Zamisli je korisnica institucionalne podrške Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva za stabilizaciju i/ili razvoj udruge




Za sadržaj objavljen na ovim stranicama je isključivo odgovorna Udruga Zamisli i ne može se smatrati službenim stavom Europske unije.


logo poywq

logo logbook

Tražilica

Socijalne usluge i postavljanje granica

Postavljanje profesionalnih i osobnih granica često je veliki izazov. No, kada profesionalni odnos zahtjeva ulazak u osobni prostor, situacija se dodatno zakomplicira.

Znaju to dobro korisnici različitih socijalnih usluga i osobe koje im te usluge pružaju. Socijalne usluge, kao primjerice osobna asistencija ili pomoć u kući, pružaju se u domu korisnika. Dolazak nepoznate osobe u privatni stan može dodatno pojačati stres pružatelja socijalnih usluga kao i njihovih korisnika. Pomoć u obavljanju svakodnevnih aktivnosti zahtjeva izgradnju povjerenja u kojoj je izazov prihvaćanja različitosti dio svakodnevice.

Nesporazume je uvijek moguće riješiti, ako je odnos jasno definiran, a komunikacija otvorena. Da bi neka socijalna usluga bila kvalitetna, nužno je da korisnik samostalno donosi odluke i jasno definira kakva mu je podrška pružatelja socijalne usluge potrebna. Kada su te granice jasno postavljene i obje ih strane poštuju, kvalitetom usluge zadovoljni su i korisnik i pružatelj socijalne usluge.

Kako bi korisnik samostalno donosio odluke, nužno je da i jedna i druga strana poštuje sedam principa neovisnog življenja. Što praktična primjena principa neovisnog življenja podrazumijeva, može se najjasnije sagledati kroz treći princip, a on glasi: "Kao ravnopravni građani, osobe s invaliditetom moraju imati mogućnost istog pristupa osnovnim životnim potrebama uključujući: prehranu, odjeću, zaštitu, zdravstvo, pomoćna sredstva, servise za osobnu pomoć, edukaciju, zapošljavanje, informacije, komunikacije, prijevoz i pristup fizičkom i kulturnom okolišu, pravo na seksualnost, pravo na sklapanje braka i djecu i pravo na mir."

alt

FOTO: pixabay.com

Pri samostalnom donošenju odluka (koliko god je to moguće), osobe s invaliditetom sigurno će se susresti sa krivim procjenama i pogreškama. Sve je to dio života i zrelog preuzimanja odgovornosti za vlastite postupke. Ukoliko osoba s invaliditetom to baš nikada ne iskusi, pitanje je koliko je njezin život neovisan. Prezaštićivanje, kao i nedostatak socijalnih usluga nužnih za neometano funkcioniranje, koči neovisan svakodnevni život. Tada osobe s invaliditetom nisu samostalne, nego su ovisne o drugima i ne mogu živjeti onako kako žele.

Postavljanje granica stoga je stvarni pokazatelj koliko neovisno osoba s invaliditetom živi. Ne samo kada su u pitanju socijalne usluge, nego također ponašanje u svakodnevnim situacijama, posebno negativnim, te postavljanje granica u privatnoj i poslovnoj komunikaciji. Uostalom, mnogi od spomenutih segmenata života nemaju previše veze s invaliditetom, već puno više ovise o tome kakav osoba ima karakter i koliko se zna zauzeti za sebe, istovremeno uvažavajući potrebe drugih ljudi.

Autorica: Ivona Šeparović